Šta su rendgenski zraci?

Redgenski snimmak

Kako su rendgenski zraci dobili ime?

Po zvaničnim informacijama otkrio ih je Nemac Vilhelm Rendgen (Wilhem Röntgen), pa se po njemu i zovu. On je objavio svoje otkriće 5. januara 1896. godine uz prvu rengensku sliku na kojoj je prikazana ruka njegove žene.

prvi rendgenski snimak

Da li je Nikola Tesla otkrio rendgenske zrake?

Postoji niz dokaza koji navode na to da je Nikola Tesla otkrio rendgenske zrake ili X-zrake (kako se nazivaju u SAD). Teslino predavanje u Njujorku potvrđuju da je istraživao X-zrake i ranije, a Tesla je i poslao Rendgenu slike svog stopala dobijenog snimkom X zrakom ubrzo nakon što je Rendgen objavio svoje istraživanje. 

tesla x ray rendgenski snimak stopala


Nikola Tesla je još 1894. uočio da se zatvorene fotografske ploče, smeštene pokraj katodne cevi, oštećuju, i smesta je posumnjao da je to posledica nekakvog zračenja, što je na nekoliko mesta potvrđeno. Kada je hteo da svoja saznanja uobliči, početkom 1895. zapalila mu se laboratorija i izgorela do temelja.

Vilhelm Rendgen je dobio Nobelovu nagradu iz fizike, a da li je trebalo to da bude Tesla, nikad nećemo saznati.



Rendgenski zraci su prirodni zraci, slični svetlosnim zracima. Od svetlosnih zrakova se razlikuju dužinom svojih talasa i energijom.

Zbog svoje male talasne dužine prolaze kroz materiju kroz koju svetlost ne može da prođe. Što je dužina nekog talasa manja, to je njegova prodornost veća.

Stvaraju se u Rendgenovoj cevi. Vazduh se iz ove cevi izvlači sve dok ne ostane sto miliona puta manje nego što ga normalno ima u cevi. Ova cev je obično načinjena od stakla, i u njoj se nalaze dve elektrode. Jedna od njih se zove katoda i vezana je za negativan kraj naponskog izvora. U njoj se nalazi žica od volframa koja se zagreva pomoću električne struje sve dok ne počne da izbacuje elektrone. Druga elektroda se zove anoda i vezana je za pozitivan kraj.

Zbog razlike napona između katode i anode, elektroni, koji su negativni, lete velikom brzinom od katode ka anodi. Oni udaraju u anodu brzinom od 9500 do 280.000 kilometara u sekundi. Anoda je napravljena od volframa i naglo zaustavlja elektrone. Veći deo elektrona se pretvara u toplotu, ali neki deo se pretvara u Rendgenovo zračenje i na jednom oknu na dnu cevi pojavljuju se rendgenski zraci.

 

Kako nastaju slike kostiju pomoću rendgenskih zrakova?

Rendgenska slika dobija se pomoću senke. Rendgenski zraci prolaze kroz deo tela koji se snima i koji stvara senke na filmu. Film je prevučen osetljivom emulzijom i posle snimanja se razvija kao svaki film. Kosti i drugi predmeti kroz koje rendgenski zraci teže prolaze ostavljaju tamnije senke. 

 

 

Izvor: "1000 zašto 1000 zato"; Politika.rs; rtl.hr

← Older Post Newer Post →